Šesta noć programa "Kritičko mišljenje" predstavila je legendarnog voditelja i urednika Aleksandra Stankovića. Kroz primjere iz svoje karijere, Stanković je govorio o promjenama na televiziji u zadnjih nekoliko decenija, opstanku na javnom servisu, umjetnosti intervjua, svojim knjigama, te o tretiranju depresije na Balkanu i kako uprkos toj dijagnozi, izgraditi karijeru u kreativnim industrijama. Panelom je moderirao Vladimir Čolaković.

Već gotovo 24 godine, Aleksandar Stanković svake nedjelje u 14:00 izlazi pred gledatelje, dočekuje najaktuelnije i najpoznatije goste, tretirajući ih kao pravi novinar. Ne kao voditelj, ne kao prezenter, već kao novinar. Pita ono što je njegova dužnost, ono što javnost treba znati, ono čega se gosti najviše plaše. A ipak mu svi dolaze – predsjednici, premijeri, političari, kontroverzni biznismeni, aktivisti, glumci, muzičari, reditelji, kritičari. I svi imaju isti tretman, bez izuzetka. Njegov kultni politički talk-show „Nedjeljom u 2“ već nakon prve sezone dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za najbolju TV emisiju u svojoj kategoriji, a 2010. godine Stanković je proglašen novinarom godine. Ipak, njegova prava nagrada je vjerna publika, među kojom je mnogo neistomišljenika, a koja se s godinama proširila na cijelu regiju.

Uz sve to, uspio je napisati i objaviti tri zbirke poezije te dvije knjige, od kojih je posljednja – „Depra“ – izazvala pravu buru u Hrvatskoj i regiji. U svom prepoznatljivom stilu, Stanković je otvorio još jedno tabu pitanje – mentalno zdravlje, pišući o svojoj dugogodišnjoj borbi s depresijom. Ističući da se rado odazvao pozivu, Stanković je započeo panel Helem Nejse Talent Akademije riječima: "Jako volim sebe i volim da me se pita."

Njegova dugogodišnja opstojnost na javnoj televiziji rezultat je, kako kaže, spleta okolnosti, promjena vlasti u proteklih 24 godine i brojnih pokušaja da ga se makne. Uprkos tome, Stanković ističe kako nije nikada bio vezan za bilo koju političku opciju, već je imao podršku uredničkog vodstva koje mu je dalo slobodne ruke da radi svoj posao. Tri puta su mu u karijeri zabranili gosta, ali njegova emisija ide dalje i na jesen kreće u 25. sezonu. Pritisci postoje, ali, kako kaže, više nakon emisije nego prije nje.

"Na javnoj televiziji uvijek mogu zaokrenuti sve u pravcu javnog interesa. Zato se nisam odazivao privatnim firmama - iz svoje pozicije slobode koju imam na javnoj televiziji. Postoji javni interes da ta osoba gostuje u emisiji", rekao je Stanković, ističući da je sloboda ključni razlog njegovog ostanka na javnom servisu. "Mala smo zemlja, malo smo tržište, ne mogu dozvoliti da uništim čovjeka jer znam da će mi biti potreban kao gost, osim ako je u pitanju kriminalac", rekao je Stanković. Nudile su mu se opcije da pređe u diplomaciju, ali novinar se nije prodao za par tisuća eura, kako kaže. Ipak, Stanković priznaje da autocenzura i dalje postoji. Znao je, kaže, da ne smije "uletjeti u krivinu s prevelikom brzinom" i da mora biti oprezan kako bi osigurao da gosti ponovo dolaze u emisiju. Nikada se nije zbližavao s političarima, a najgledanija emisija ikad bila je s Lepom Brenom. Naglasio je da su mu uvijek izazov bili gosti iz kulture ili sporta, ljudi koji ga intelektualno mogu nadvladati. "Neko prekoputa mene me razoruža nekim stajalištima i zato mi je drago razgovarati sa ljudima koji nisu političari. Nekim ljudima mogu postaviti pitanje koje sam posatvio prije 20 godina i dobio bih isti odgovor. Zvao sam ljude koji su nekako inspirativni", pojašnjava on. 

O borbi sa depresijom

Govoreći o svojoj borbi s depresijom, Stanković je priznao da mu je kvalitet života značajno opao te da je potražio pomoć nakon niza simptoma. "Depresija će, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, uskoro postati najčešća bolest. Ljudi misle da je kraj svijeta kada se nađu u toj situaciji, ali treba pomoći onima koji su pogođeni", istakao je.

Stankovićeva knjiga „Depra“ nije self-help literatura, već lični osvrt na njegove probleme. Najgora stvar u depresiji bila je nedostatak koncentracije, a ona se manifestira na različite načine kod različitih ljudi. "Kada priznaš sebi da imaš mentalni problem, činiš društvu veliku uslugu", rekao je Stanković, dodajući da je razgovor o mentalnim bolestima ključan za njihovu destigmatizaciju. Iznio je podatak da svaki četvrti otac pati od postporođajne depresije, a da to i ne osvijesti. Kroz pitanje kako je knjiga utjecala na njegov život poslije, Stanković je naglasio da je "korist knjige veća od štete koja se može desiti obitelji". Rekao je da su se negativni glasovi utopili u moru pozitivnih. Pisanje je za njega jedan oblik autoterapije baš kao i fizički rad. 

Nakon godina rada, sve je ostavilo trag na njemu. Javni pritisak je uvijek prisutan jer ne radiš za sebe, već za javnost, i važna je slika koju ta javnost ima o tebi. To se odrazilo na njega, što je opisao u knjizi Depra. Ističe da se ne voli svađati s ljudima, ali je u emisijama često upadao u sukobe što je ostavilo posljedice. Osjećao se prazno, pa je tu anksioznost popunjavao fizičkom aktivnošću. Već 14 godina živi s depresijom; situacija je nekad bolja, nekad lošija.

„Knjigu sam napisao ne da pokažem kako je meni teško u životu, već da pomognem ljudima koji imaju slične probleme. Znam kako je kad si na dnu i koliko znači razgovor s ljudima koji su prošli kroz depresiju. Mislio sam da je to bolest od koje se neće izliječiti. Nije jednostavno, ali može se. Ima opravdanja za ono što sam napravio“, rekao je Stanković.

Govoreći o mlađim generacijama, Stanković je izrazio zabrinutost zbog pritiska standardiziranih normi ponašanja i izgleda nametnutih putem društvenih mreža. "Nije sve stiskanje gasa i provokacija; oni hrabri pronašli su svoja utočišta", rekao je Stanković. U jednoj emisiji posvećenoj depresiji, Stanković je primio poruku od čovjeka iz Banje Luke koji je rekao da mu je spasio život. Ta reakcija, kao i mnoge druge, potvrdila je važnost njegovog rada na destigmatizaciji mentalnih bolesti.